Iminodisirćetna kiselina
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv 2-(karboksimetilamino)sirćetna kiselina | |
Drugi nazivi Diglikolamidinska kiseline | |
Identifikacija | |
| |
3D model (Jmol) |
|
ChemSpider |
|
ECHA InfoCard | 100.005.051 |
PubChem[1][2] C ID |
|
SMILES
| |
Svojstva | |
C4H7NO4 | |
Molarna masa | 133,10 g·mol−1 |
Gustina | 1,436 g/cm3 |
Tačka topljenja | 247,5 °C |
Opasnosti | |
Tačka paljenja | 178 °C |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
Y verifikuj (šta je YН ?) | |
Reference infokutije | |
Iminodisirćetna kiselina, HN(CH2CO2H)2, ili skraćeno IDA, je amin dikarboksilne kiseline. Iminodisirćetni anjon može da deluje kao tridentatni ligand i da formira metalni kompleks s dva, kondenzovana, petočlana helatna prstena.[3] Proton azota se može zameniti ugljenikom polimera čime se formira jonoizmenjivački rezin, kao što je heleks 100.
IDA formira jače komplekse nego bidentatni ligand glicin i slabije komplekse nego tetradentni ligand nitrilotrisirćetna kiselina.
Kapilarna elektroforeza u prisustvu iminodisirćetne kiseline se tipično koristi za modulaciju peptidne mobilnosti.
Reference
- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003. уреди
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Schwarzenbach, G (1952). „Der Chelateffekt”. Helv. Chim. Acta. 35 (7): 2344—2359. doi:10.1002/hlca.19520350721.