Zahirijski mezheb
Zahirijski (arapski: ظاهري) mezheb ili az-zahirija (arapski: الظاهرية) škola je islamske jurisprudencije koju je osnovao Davud al-Zahiri u devetom vijeku,[1][2][3][4] a karakterizira je oslanjanje na vanjsko (zahir) značenje izraza Kurana i hadisa, kao i odbijanje analogijske dedukcije/zaključivanja (kijas). Nakon određenog uspjeha i pada na srednjem Istoku, zahirijska škola je doživjela procvat u halifatu Kordoba (Andaluzija, današnja Španija i Portugal), naročito pod vodstvom Ibn Hazma.
Neki analitičari opisuju zahirizam kao zasebnu školu islama,[5] dok je drugi navode kao petu školu misli (mezheb) sunitskog islama;[6][7][8] svejedno, ona ima značajan uticaj i prepoznavanje kod savremenih islamskih učenjaka (npr., članovi pokreta Ehli hadis identifikuju se zahirijskom školom).[9]
Reference
- ↑ Hallaq, Wael (2005). The Origins and Evolution of Islamic Law. Cambridge University Press. str. 124. ISBN 978-0-521-00580-7.
- ↑ Mallat, Chibli (2007). Introduction to Middle Eastern Law. Oxford University Press. str. 113. ISBN 978-0-19-923049-5.
- ↑ Gleave, Robert (2012). Islam and Literalism: Literal Meaning and Interpretation in Islamic Legal Theory. Edinburgh University Press. str. 150. ISBN 978-0-7486-3113-1.
- ↑ Melchert, Christopher (1997). The Formation of the Sunni Schools of Law: 9th-10th Centuries C.E.. Brill. str. 178–197. Pristupljeno 2016-01-03.
- ↑ Wiederhold, Lutz. "Legal–Religious Elite, Temporal Authority, and the Caliphate in Mamluk Society: Conclusions Drawn from the Examination of a “Zahiri Revolt” in Damascus in 1386." International Journal of Middle East Studies 31.2 (1999): 203-235.
- ↑ Kamali, Mohammad Hashim (2015). The Middle Path of Moderation in Islam: The Qur'anic Principle of Wasatiyyah. Oxford University Press. str. 63. ISBN 978-0-19-025145-1.
- ↑ Picard, Michel; Madinier, Rémy (2011). The Politics of Religion in Indonesia: Syncretism, Orthodoxy, and Religious Contention in Java and Bali. Taylor & Francis. str. 100. ISBN 978-1-136-72639-2.
- ↑ Hourani, Albert; Ruthven, Malise (2002). A History of the Arab Peoples. Harvard University Press. str. 190. ISBN 978-0-674-01017-8.
- ↑ Brown, Daniel W. (1999). Rethinking Tradition in Modern Islamic Thought. Cambridge University Press. str. 32. ISBN 978-0-521-65394-7. »Ahl-i-Hadith [...] consciously identified themselves with Zahiri doctrine.«
- p
- r
- u
- Davud al-Zahiri (osnivač škole)
- Abu al-Abas al-Nabati
- Abdulah al-Kejsi
- Abu Bakr ibn Sajid al-Nas
- Abu Hajan al-Garnati
- Al-Humejdi
- Al-Kasab
- Ibn Abi Asim
- Ibn al-Mugalis
- Ibn Dija al-Kalbi
- Ibn Hazm
- Ibn Hafif
- Ibn Made
- Ibn Tahir od Cezareje
- Ishak ibn Ravejh
- Muhamed bin Davud al-Zahiri
- Mundir ibn Said al-Balutī
- Niftavejh
- Ruvejm
- Abdulaziz al-Gumari
- Abdulaziz al-Harbi
- Abdulah al-Gumari
- Abu Abdulrahman ibn Akil al-Zahiri
- Abu Turab al-Zahiri
- Ahmed al-Gumari
- Ihsan Abas
- Muhamed Abu Hubza
- Muhamed Takijudin al-Hilali
- Zubejr Ali Zai
- Muhamed Nasirudin al-Albani
- hanefijska
- hanbelijska
- malikijska
- šafijska