Vladimir Čerkez

Vladimir Čerkez (Sarajevo, 26. studenog 1923. – 9. studenog 1990.) je bio bosansko-hercegovački i jugoslovenski revolucionar, pjesnik, pisac, pisac za djecu.

Autor je više poznatih dela partizanske lirike, među kojima su Čovjekova pjesma, Pjesma u žitu, Vojnik i cvijet.^[1]

Vladimir Čerkez je rođen u Sarajevu 26. 11. 1923. Četiri razreda gimnazije i tri razreda Srednje tehničke škole završio je u Sarajevu.

Bio je dobrovoljac u španskom građanskom ratu, o čemu je kasnije napisao poemu Espanja.^[2]

Tokom drugog svetskog rata, od 1941. do 1942. godine Vladimir Čerkez je bio logoraš u Jasenovcu i Staroj Gradiški. On je, s velikim transportom građana Sarajeva, koje su tada nazivali »političkim zatvorenicima«, poslije mukotrpne vožnje u teretnim vagonima, dopremljen u Jasenovac.^[3] »Židovi, dajte satove!« »Moraćete progutati, ako nešto sakrijete!« bilo je prvo što je čuo od čuvara.^[4] Čerkez svjedoči kako je ujesen 1941. prilikom dolaska u jasenovački dio logora Ciglana tamo zatekao veliku skupinu Roma “zvanih Parapatići,” koji su bili “odrpani, prestravljeni, mršavi, izgladnjeli.”^[5]

O ljudskim patnjama prije smrti ne mogu nam reći ništa oni čije kosti leže sabijene pod zemljom na gubilištima logora. Umjesto njih, reći ćemo nešto mi koji smo preživjeli jasenovački pakao.^[6]

– Vladimir Čerkez, Riječi o ljudskoj patnji

Nakon logora, otišao je u partizane i bio instruktor u agit-propu u više partizanskih odreda.

Od 1947. do 1952. u Sarajevu je uređivao list Oslobođenje, te književne časopise Zoru i Život. Od 1971. je savjetnik Skupštine SR BiH.

Prvu pjesmu Braniocima Barcelone objavio je 1939. u listu Snaga. U partizanskim biltenima i listovima javljao se pjesmama i aktovkama. Nakon rata bavio se književnim i publicističkim radom te objavljivao u Stvaranju, Republici, Životu, Književnosti, Kolu, Delu, Letopisu Matice srpske, Mogućnostima, Mostu, Književnim novinama, Odjeku, Forumu i dr. Jedan je od najplodnijih pisaca u BiH. Pisao je ljubavnu i domoljubnu liriku, nastavio estradnim i revolucionarnim pjesničkim ispovijedima, te dodirnuo i neke probleme svakodnevnice. Objavio je više knjiga žanrovske proze za djecu i omladinu s temama iz rata. Autor je više poučnih knjižica za djecu. Pisao je i drame, a neke su i izvođene. Njegove su pjesme uvrštene u više antologija svjetske poezije. Prevodio je rusku liriku, od Puškina do suvremenika. Bavio se i slikarstvom, a triput je samostalno izlagao u Sarajevu (1964, 1965, 1966).^[7][8]

• Na livadama (pjesme, 1948.)
• Zastave Krajine (poema, 1949.)
• Majska lirika (pjesme, 1949.)
• Ruže u oluji (pjesme, 1951.)
• Cvijeće (pjesme, 1952.)
• Poema o ljubavi 1953.)
• Špijuni (drama, 1955.)
• Dječja knjiga (stihovi, 1955.)
• Bez povratka (kronika, 1955.)
• 12 knjižica za djecu (stihovi, 1956.)
• Krv i ćudnje (pjesme, 1958.)
• Sunce u dimu (roman, 1958.)
• Žuti zarobljenik (bajke, 1957.)
• Arena (roman, 1961.)
• Bajke (stihovi, 1964.)
• Doba zrenja ( pjesme, 1965.)
• Orlovi i vuci (roman, 1965.)
• Vino voća iz mog vrča (pjesme, 1967.)
• Breza među rovovima (roman, 1969.)
• Stihovi (izbor, 1969.)
• Svemir (poeme, 1971.)
• San i život (pripovijetke, 1971.)
• Hrabri vojnik Cvitan (roman, 1971.)
• Zajedništvo/pojam i suština (separat, 1973.)
• Lenjin o umjetnosti, umjetnost o Lenjinu (1974.)
• Sunčana zemlja (poeme, 1975.)
• Sjaj života, sjena smrti (pripovijetke, 1977.)
• Zemlja sunca (poeme, 1979.)
• Zlato iz stijene (pjesme, 1981.)
• Noć strepnje (drama, 1982.)
• Espanja (poema, 1983.)
• Brojevi i ljudi (poeme, 1984.)

• Nagradu Društva pisaca BiH za roman Sunce u dimu (1959)
• Nagradu Festivala Kurirček (1967. i 1976)
• Nagradu 4. jul za knjigu poema Sunčana zemlja (1976)

• Čerkez, Vladimir
• Čerkez: Vojnik i cvijet Arhivirano 2017-10-03 na Wayback Machine-u
• Vladimir Čerkez na sajtu IMDb