San Francesco del Deserto

 

 

San Francesco del Deserto je otok u Venecijanskoj laguni, između otoka Sant Erasmo i Burano. Ima površinu od 4 hektara i na otoku se nalazi franjevački samostan sa 9 monaha.^[1]

Otok je bio naseljen još od rimskih vremena, što dokazuju otkrića nekih artefakata na nalazištu Isola delle Due Vigne. Nakon povratka iz Svete Zemlje za vrijeme Petog križarskog rata, na otoku se 1220. skrasio Franjo Asiški. On je na otoku ostao zbog mira i mogućnosti meditacije, tako da se on uzima za osnivača samostana na otoku. Nakon njegove smrti, otok je u martu 1233. darovan franjevcima i Jacopu Michieleu, rođaku patrijarha Grada Angela Barozzija koji je zadužen za izgradnju samostana.

Franjevci su u 15. vijeku napustili otok i samostan zbog pogoršanih uvjeta života. Otok je ostao napušten sve dok ga austrijska vojska nije nakon Napoleonskih ratova počela koristiti kao skladište baruta. Nakon toga Austrijanci su otok darovali 1858. venecijanskoj biskupiji, a ona ponovno dala otok franjevcima da obnove samostan. Samostan od tada do danas radi bez prekida.

• 
  Pogled na otok sa sjevera
• 
  Bunar u klaustru
• 
  Samostanski klaustar
• 
  Pogled na obližnji Burano

San Francesco del Deserto na Wikimedijinoj ostavi

• Isola San Francesco del Deserto, službene stranice samostana Arhivirano 2011-04-01 na Wayback Machine-u (it)