Prva zemaljska konferencija KPJ
Prva zemaljska konferencija Komunističke partije Jugoslavije održana je od 3. do 17. jula 1922. godine u Beču. Ovo je zapravo bio prošireni sastanak 22 člana Zameničkog izvršnog odbora i Izvršnog odbora KPJ u emigraciji, kasnije nazvan Prvom zemaljskom konferencijom.
Na toj konferenciji došlo je do oštre polemike u ocijeni poraza Partije u zemlji nakon Obznane i o njenoj nacionalnoj politici. Stvorena su dva potpuno oprečna stava koji su se kasnije razvili u frakcije.[1]
Rad Konferencije
Nakon zabrane delovanja KPJ i prelaska u ilegalu, jedan deo članstva smatrao je da u uslovima ilegale treba delovati unutar legalne političke stranke. Tok Konferencije pokazao je da su se u rukovodstvu KPJ počela oblikovati dva suprotstavljena shvatanja o idejnoj i organizacionoj izgradnji ilegalne revolucionarne partije i njenoj politici.
Došlo je do sukoba oko toga treba li da se raspravlja o uzrocima poraza koji je KPJ pretrpela, kao i povodom izbora novog rukovodstva. Ispoljile su se i razlike u oceni političke situacije u Jugoslaviji i u programskim stavovima koji bi iz toga proizlazili. Kosta Novaković, Pavle Pavlović i još neki delegati tražili su da Konferencija ispita uzroke koji su doveli do razbijanja KPJ, smatrajući da ona može da se obnovi samo ako se sagledaju uzroci njenog poraza i promeni politika. Takođe su zahtevali da partijsko rukovodstvo bude u Jugoslaviji, a ne u inostranstvu.
Kosta Novaković je u duhu Trećeg kongresa Kominterne smatrao da evropski kapitalizam proživljava opštu krizu, te da KPJ mora iskoristiti sva socijalna i nacionalna nezadovoljstva u Kraljevini SHS za formiranje jedinstvenog fronta protiv režima. S druge strane, Sima Marković je smatrao da je KPJ imala ispravnu politiku i da nije razbijena pod udarcima klasnog neprijatelja, nego se „u redu povukla“.[2] Polazio je od ocene da se ne može očekivati brza promena vlasti u Jugoslaviji, da je revolucija privremeno odložena, te da KPJ treba svoje parole i zahteve ograničiti na ustavne promene kojima bi se ukinula najreakcionarnija obeležja političkog sistema, što bi ubrzalo proces unutrašnje klasne diferencijacije i stvaralo uslove za razmah klasne borbe. Ocene i pogledi Sime Markovića dobili su podršku većine sudionika Konferencije pri usvajanju rezolucija i izboru novog rukovodstva KPJ.
Na Konferenciji su u Centralno partijsko veće bili izabrani Sima Marković, Ljuba Radovanović, Lazar Stefanović, Mihailo Todorović, Đuro Đaković, Lovro Klemenčič, Slavko Kaurić, Milorad Barajević i Dragutin Bukvić. Izvršni komitet Kominterne potvrdio je odluke Konferencije, uz neke izmene u sastavu partijskog vođstva (umesto Klemenčiča i Kaurića, koji su bili protiv osnivanja ilegalnih partijskih organizacija, u rukovostvo je bio imenovan Triša Kaclerović).
Posledice
Neslaganja o bitnim pitanjima razvitka jugoslovenskog komunističkog pokreta pokazala su se i u radu Centralnog partijskog veća. Na osnovi izveštaja većine i manjine u rukovodstvu KPJ i pisma Centralne uprave SKOJ-a o tim idejnim razlikama raspravljala je i posebna komisija Četvrtog kongresa Kominterne u novembru 1922, koji je doneo posebnu rezoluciju o „jugoslovenskom pitanju“. Opredeljujući se prema glavnom sporu na Prvoj zemaljskoj konferenciji KPJ (o uzrocima poraza KPJ), Kongres je ocenio da uništenje KPJ treba ipak u velikoj meri pripisati njenoj unutrašnjoj slabosti, koju je video u ozbiljnim greškama i propustima partijskog vođstva, poput pasivnosti revolucionarne inicijative, odsutnosti ilegalne partijske organizacije, nesposobnosti odbrane od belog terora i ostalo.
Rascep vodećih drugova na Konferenciji bio je, po oceni Kominterne, izazvan isključivo uzrocima ličnog karaktera. U odnosu prema dokumentima Konfenrecije nisu uočavana bitna razmimoilaženja između partijske većine i manjine, te je zaključeno da nema nikakvih razloga da se jugoslovenska partija razbija na frakcije koje bi s nazivale većinom i manjinom i zahtevalo se da se to jedinstvo sačuva i ubuduće.
Izvori
Literatura
Portal RRPJ |
- Istorija Saveza komunista Jugoslavije. „Komunist“, „Narodna knjiga“, „Rad“, Beograd 1985. godina.
- p
- r
- u
pokrajinske organizacije
konferencije, važni događaji)
- Kongres ujedinjenja (1919.)
- Vukovarski kongres (1920.)
- Obznana (1920.)
- Prva konferencija (1922.)
- Druga konferencija (1923.)
- Treća konferencija (1924.)
- Bečki kongres (1926.)
- Konferencija u Zagrebu (1928.)
- Drezdenski kongres (1928.)
- Četvrta konferencija (1934.)
- Aprilski plenum (1936.)
- Velika čistka (1937-39.)
- Peta konferencija (1940.)
- Majsko savetovanje (1941.)
- Sednica 4. jula (1941.)
- NOB (1941-45.)
- Informbiro (1948.)
- Peti kongres (1948.)
- Šesti kongres (1952.)
- Treći plenum CK (1954.)
- Sedmi kongres (1958.)
- Osmi kongres (1964.)
- Brionski plenum (1966.)
- Deveti kongres (1969.)
- 20. sednica Predsedništva (1971.)
- Deseti kongres (1974.)
- Jedanaesti kongres (1978.)
- Dvanaesti kongres (1982.)
- Trinaesti kongres (1986.)
- Četrnaesti (vanredni) kongres (1990.)
- Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista)
- Nezavisna radnička partija Jugoslavije
- Stranka radnog naroda
- Savez komunističke omladine Jugoslavije
- Savez socijalističke omladine Jugoslavije