Marjan Kozina

Marjan Kozina (Novo Mesto, 4. lipnja 1907. – Novo Mesto, 19. lipnja 1966.), slovenski skladatelj. Autor je poznate slovenske partizanske pesme Hej, tovariši.^[1]

Bio je profesor na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Skladao je operu "Ekvinocij", balet "Diptihon", zborska djela, te filmsku glazbu, a pisao je glazbene kritike i članke.

Po stilu je neoromantični realist, sklon dramatskoj ekspresiji i recitativnoj melodici, a gradio je i na elementima slovenskoga glazbenog folklora.

Rođen je u Novom Mestu 4. lipnja 1907. Nakon studija u Ljubljani, Beču i Pragu, revolucionarno je djelovao u Mariboru i Beogradu.^[2]

Iz Beograda se 4. juna 1943. vratio u Ljubljanu, odmah se povezao s Osvobodilnom frontom i neposredno nakon kapitulacije Italije otišao u partizane.^[3] Raspoređen je u Osamnaestu brigadu i u njenom sastavu učestvovao u teškim borbama koje su 1943. vođene oko Ilove gore blizu Grosuplja. Kasnije je neko vrijeme boravio u Gorskom Kotaru, a kad je pri Glavnom štabu Slovenije osnovana škola za partizanske muzičare, postavljen je za njena upravnika.^[4]

Po oslobođenju Slovenskoga primorja imenovan je direktorom Tršćanskog radija, potom neko vrijeme bio ravnatelj Slovenske filharmonije, a onda postao profesor kompozicije na Akademiji za glasbo u Ljubljani i izabran za redovnog člana Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.^[5]

Glavni članak: Partizanske pesme

Za vrijeme narodnooslobodilačke borbe komponirao je u prvom redu vokalnu muziku:

Moja prva »partizanska« pjesma nastala je u septembru 1943, u Podturnu kod Dolenjskih Toplica. To je »Naša pesen«, na moj vlastiti tekst. Ta pjesma trebalo je da bude himna Osamnaeste divizije. Potom su slijedile »Budnica«, komponirana istog mjeseca pod Turjakom, »Na juriš«, nastala u novembru u Slivnici, zatim »Hej, tovariši«, koju sam komponirao u Vrbovskom u Gorskom Kotaru, decembra mjeseca, pa »Naša vojska«, nastala istog mjeseca u Srpskim Moravicama, i »Nismo se uklonili«, stvorena u Mrkopolju, također u decembru 1943.^[6]

Uz komponiranje zborskih pjesama, posebno ga je privlačilo stvaranje solo-pjesama na stihove Mateja Bora, koji su, prema njegovom mišljenju, "najljepše što je za vrijeme rata stvoreno u partizanskoj lirici". Na Borove tekstove komponirao je tri pjesme koje su postale prilično poznate: ^[7]

• »Težak grenak«
• »Naša baraka«
• »Sjećanje«

Pored toga, Kozina je komponovao pesmu »Obroč«, na "jedan od najepskijih i najdramatičnijih tekstova naše literature", na tekst Marije Dernovšek.^[8]