Kirena (mitologija)

Kirena ili Cirena (starogrčki: Κυρήνη) bila je, u grčkoj mitologiji, nimfa iz Tesalije, kći prvog lapitskog kralja Hipseja ili, prema drugima, kći rečnog boga Peneja.[1][2]

Mitologija

Prema Pindaru, Kirena nije volela kućne poslove i svoje je vreme provodila na planini Pelionu, gde je čuvala očeva stada od divljih životinja. Jednog dana, dok se golim rukama borila s lavom, Apolon je ugledao lepu nimfu i odmah se zaljubio u nju. Pitao je Hirona za njeno poreklo, a ovaj mu je prorekao da će u zlatnim kočijama odvesti Kirenu u Libiju, gde će im Afrodita pripremiti postelju, a potom će Kirena roditi Apolonu sina Aristeja, koga će Hermes dati Geji da ga hrani hranom bogova i tako ga učiniti besmrtnim.[3]

Drugi su govorili da je Apolon ugledao Kirenu dok je napasala očeva stada kraj reke Peneja i da je njenog i Apolonovog sina odgojio kentaur Hiron.[4][5]

U kasnijem predanju pričalo se da je Kirena po dolasku u Libiju savladala lava koji je pustošio zemlju i da joj je zato kralj Euripil predao deo svog kraljevstva. Potom je osnovala grad, koji je po njoj nazvan Kirenom.[6]

Posle se pripovedalo da je Apolon vodio s Kirenom ljubav u obličju vuka i da ona nikad nije bila u Libiji, nego da je živela u kristalnoj palati ispod reke Peneja.[7][8]

Pričalo se i da je Apolonu ili argivskom kralju Abantu rodila Idmona, proroka koji će se priključiti pohodu Argonauta[9]

Reference

  1. Schmitz 1867, s.v. Cyrene
  2. Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Kirena
  3. Pindar, Pitijske ode, IX, 5 sqq.
  4. Apolonije Rođanin, Doživljaji Argonauta, II, 500 sqq.
  5. Diodor Sicilijski, Istorijska biblioteka, IV, 81, 1.
  6. Kalimah, Himna Apolonu, II, 90 sqq.
  7. Servije, komentar Vergilijeve Eneide uz IV, 377
  8. Vergilije, Georgike, IV, 317–332.
  9. Higin, Fabulae, 14.

Literatura