Kavir-e Mejkan

Kavir-e Mejkan na mapi Irana
Kavir-e Mejkan
class=notpageimage|
Lokacija Kavir-e Mejkana u Iranu

Kavir-e Mejkan (perz. کویر میقان, ili Kavir-e Mikan) je slano jezero u centralnom Iranu, na jugu pokrajine Markazi. Smješteno je približno 17 km sjeveroistočno od Araka na nadmorskoj visini od 1657 m. Jezero ima površinu od 106,4 km², dubinu do 1,4 m i volumen od 74,500.000 m³, no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno ishlapi. Vodom se napaja pomoću padalina i nekoliko manjih pritoka, a u širem hidrološkom smislu pripada unutrašnjem slivu Namaka.

Geografija

Glavni članak: Geografija Irana

Kavir-e Mejkan se nalazi na sjeverozapadu Iranske visoravni odnosno na jugu prostrane Farmahinske kotline koja se usporedno sa Zagrosom pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Kotlina pripada geološkoj zoni koja se proteže od Sanandadža do Sirdžana, oblikovana je tokom fanerozoika (uglavnom mezozoika), a stratigrafski se sastoji uglavnom od metamorfnih i intruzivnih stijena. Samo jezero položeno je na aluvijalnoj ravni koja se milenijima oblikovala nanosima lokalnih vodotoka, osobito prilikom posljednjeg ledenog doba kada je količina padalina bila 48,4% veća odnosno prosječna temperatura 5,6°C niža u odnosu na današnju. Kavir-e Mejkan je trokutastog oblika i proteže se duljinom od 17 km i širinom od 8,5 km, a litoralni pojas prema svim stranama izrazito je blagog nagiba i kreće se oko 0,1%. Budući da je okolno tlo pogodno za ratarstvo, na jezerskim obalama ili u njegovoj neposrednoj blizini nalazi se niz ruralnih naselja kao što su Mejkan, Rahzan i Taramazd na zapadu i De-je Namak na sjeveroistoku. Najbliži veći gradovi koji gravitiraju jezeru su Davudabad (4,5 km sjeveroistočno) i Arak (17 km jugozapadno). Neposredno uz južnu obalu Kavir-e Mejkana nalazi se Aerodrom Arak i niz industrijskih objekata. Od najveće gospodarske važnosti su dvije solane od kojih je jedna izrađena u središtu samog jezera i povezana je s obalom cestom duljine 4,0 km.

Hidrologija

Kavir-e Mejkan se tradicionalno klasificira pod sliv Namaka, no jezero zapravo predstavlja odvojen sliv veće nadmorske visine i drugačije klime. Planinski vrhovi na sjeveru i istoku predstavljaju razvodnice koje ga odvajaju od porječja Rud-e Kara-Čaja odnosno Kom-Ruda koji pritječu Namaku, dok ga Zagros na zapadu odvaja od sliva Perzijskog zaljeva. slivu Kavir-e Mejkana pripada i Kadir, malo jezero smješteno približno 30 km sjeveroistočno podno padina Kuh-e Mahura na +147 m većoj nadmorskoj visini. Uz uže područje Kavir-e Mejkana kojim prevladava hladna stepska klima (BSk), područje sliva također obuhvaća jugozapadni pojas sredozemne klime s proljetnim kišama (Csa) koji se proteže uz podnožja planina, te izolirana područja snježno-šumske klime (Dsa) koji obuhvaćaju planinske predjele s nadmorskom visinom iznad 2000 m. Prema podacima meteorološke stanice iz Araka, prosječna temperatura iznosi 13,65°C uz količinu padalina od 250 − 350 mm godišnje. Jezero se vodom napaja prvenstveno pomoću Kahriz-Ruda koji mu pritječe sa sjevera, dok mu na ostalim stranama pritječe i niz manjih pritoka. Kavir-e Mejkan ima izrazito visok stupanj saliniteta koji se kreće do 9,6%.

Flora i fauna

Glavni članci: Flora i fauna Irana
Močvare Kavir-e Mejkana

Flora i fauna Kavir-e Mejkana uvjetovani su klimom i visokim stupnjem saliniteta, ali i ljudskim djelovanjem koje ima i pozitivne i negativne posljedice. Usprkos blizini suvremenih industrijskih zona, najveći stupanj bioraznolikosti je na jugozapadu gdje se nalazi gusto močvarno područje u kojem prevladavaju šiljevi Cyperus eremicus. Njima se hrani više vrsta ptica selica među kojima su najzastupljeniji sivi ždralovi (Grus grus). Njihov prosječni broj je 5000, a tokom jeseni i zime penje se i do 11.000. Ostale vrste ptica koje posjećuju jezero u stotinama ili hiljadama parova uključuju divlju patku, sivu gusku i crnu lisku. Do 1999. godine vegetacija jezera u potpunosti je ovisila o oscilirajućem sezonskom istjeku pritoka, no nakon izgradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda kod Araka jezero je počelo dobivati velike količine vode što u konačnici rezultiralo i bujanjem flore odnosno faune. Negativan ljudski utjecaj na bioraznolikost jezera su razvoj industrije i lov na ptice. Uz Urmijsko jezero i Maharlu, Kavir-e Mejkan predstavlja jezero najbogatije artemijom.

Veze

Literatura

  • (en) Abtahi, Morteza; Saif, Abdollah (2012.). Rain and Temperature Trends in Namak Lake Basin (Iran) During the Last Half-Century. International Journal of Science and Nature. III. 1. India: Society for Science and Nature. str. 137.-146. ISSN 2229-6441. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-28. Pristupljeno 2013-05-10. 
  • (en) Abtahi, Morteza; Saif, Abdollah; Khosroshahi, Mohammad (4. 2. 2012.). Investigation of the last Quaternary climate from the geomorphic evidence in Namak Lake basin, Central Iran. Journal of Geography and Regional Planning. V. 3. Nairobi: Academic Journals. str. 93.-107. DOI:10.5897/JGRP11.124. ISSN 2070-1845. OCLC 701718846. 
  • (en) Alipour, Zarrin Taj; Mahdian, Mohammad Hossain; Pazira, Ebrahim; Hakimkhani, Shahrokh; Saeedi, Mafakheri (2012.). The Determination of the Best Rainfall Erosivity Index for Namak Lake Basin and Evaluation of Spatial Variations. Journal of Basic and Applied Scientific Research. II. 1. Cairo: TextRoad Publication. str. 484.-494. ISSN 2090-4304. OCLC 802522503. Arhivirano iz originala na datum 2021-02-27. Pristupljeno 2013-05-10. 
  • (en) Ansari, Amir; Sadough, Mohammad B.; Esfandabad, Bahman S. (2008.). Ecological Investigation of the Common Crane Grus grus in Mighan Wetland, Markazi Province, Central Iran. Podoces. III. 1. Karaj: Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. str. 73.-78. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863. 
  • (en) Peykaran Mana, N.; Vahabzadeh, H.; Hafezieh, M.; Seidgar, M.; Shoa Hasani, A.; Yazdani Sadati, M. A. (1. 4. 2011.). Biometrical characters of Artemia from four Iranian regions. Iranian Journal of Fisheries Sciences. X. 2. Tehran: Iranian Fisheries Research Organization. str. 294.-303. ISSN 1562-2916. OCLC 747599034. 
  • (en) Planhol, Xavier (de) (15. 12. 1986.). Arāk. Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University. 
  • (en) Tohidifar, Mohammad; Zarei, Afshin (2007.). Occurrence of the Sociable Lapwing Vanellus gregarius in Iran, with a New Record in Meyghan Wetland, Arak, Markazi Province. Podoces. II. 1. Karaj: Wildlife Network and Bird Conservation Society of Iran. str. 39.-41. ISSN 1735-6725. OCLC 494511863. 
Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Kavir-e Mejkan