Ivan Curl
Ivan Curl (Sisak, 8. rujna 1908. — Zagreb, 18. travnja 1975.) bio je istaknuti hrvatski i jugoslovenski društveno-politički i kulturni djelatnik.
Njegov doprinos radničkim zborovima, te urednički rad ostavili su značajan trag na kulturnoj sceni između dva svjetska rata i nakon Drugog svjetskog rata.
Biografija
Ivan Curl rođen je 8. rujna 1908. godine u Sisku. Polazio je gimnaziju u Sisku, a nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, započeo je službovanje u Zagrebu.
Period Kraljevine Jugoslavije
- Glavni članak: Revolucionarne pesme
Već između dva svjetska rata, Curl se aktivno uključuje u rad radničkih amaterskih kulturno-umjetničkih društava. Godine 1930. do 1933. djelovao je u pučkom teatru, a 1934./35. bio je urednik popularne biblioteke (POBI). Istovremeno, od 1932. godine, dirigirao je radničkim zborom u planinarskom društvu Prijatelj prirode.[1]
Od 1934. do 1941. godine surađivao je kao zborovođa s Pavlom Markovcem, dirigentom radničkog zbora i orkestra. Zajedno su 1936. godine izdali zbirku revolucionarnih radničkih pjesama "Naša pjesmarica", koju je ubrzo zaplijenila policija.[2]
Drugi svjetski rat
Tijekom Drugog svjetskog rata Curl je djelovao ilegalno u Sisku i Zagrebu. Godine 1943. pridružio se Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) i postao član Komunističke partije Hrvatske (KPH).
Period SFRJ
Nakon oslobođenja, Curl je postao pomoćnik povjerenika za prosvjetu i kulturu Glavnog narodnog odbora (GNO) Zagreb. Od 1950. do 1966. bio je tajnik Saveza kulturno-prosvjetnih društava Hrvatske (kasnije Prosvjetni sabor Hrvatske) te urednik časopisa Kulturni radnik (1950–64). U tom časopisu objavljivao je članke o kulturno-umjetničkim amaterskim društvima, zbivanjima u kazališnom životu i drugim pitanjima iz područja kulture.
Smrt
Ivan Curl preminuo je 18. travnja 1975. godine u Zagrebu, ostavivši za sobom značajan kulturni i društveni doprinos koji je obilježio njegovu epohu.
Djela
Ivan Curl izdao je i uredio Izbor radničkih revolucionarnih pjesama, 1 (Zagreb 1959.), zbirku koja je odraz njegovog dugogodišnjeg rada s radničkim zborovima i njegova posvećenost radničkoj kulturi.}
