Desanka Ćuić Kačar

Desanka Kačar
Biografske informacije
Rođenje1926.

Desanka Kačar (djevojačko Ćuić, Čujića Krčevina, 1926. – ...?) je lička pjesnikinja, koja je tokom narodnooslobodilačke borbe spevala mnoge partizanske pesme koje se smatraju narodnim, uključujući čuvenu Na Kordunu grob do groba i Pjesmu Marku Oreškoviću iz koje se razvila Oj narode Like i Korduna.

Desanki Ćuić-Kačar u SFRJ nikada nije bila poznata kao pesnikinja, po njoj nisu nazivane škole, a njene pesme su u zbirkama poezije po pravilu objavljivane kao narodne, bez njenog imena. Takođe joj nije priznata prva godina učešća u ustanku i nije stekla status prvoborca.

Danas se njene pjesme širom post-jugoslovenskog prostora, zbog nepriznatog autorskog prava, još uvek izvode nepotpisane.[1]

Biografija

Desanka Ćuić je rođena 1926. godine u selu Ćujića Krčevina, kod Plitvičkih jezera u Lici, od oca Nikole Ćuića.[2] Već u osnovnoj školi i na školskim priredbama ističe se svojim stihovima, pjesmama i pjevanjem.

Drugi svetski rat

Glavni članci: Ustanak u NDH, 2. lička proleterska udarna brigada i Logor Ciglana
Desanka Ćuić u partizanima

Aktivno je učestvovala u Narodnooslobodilačkom ratu. U junu 1941. godine, ustaše opkoljavaju njeno rodno selo i Desanku, zajeno sa stanovništvom okolnih srpskih sela, ustaše hvataju i gone ka sabirnim logorima.[3] U koloni prognanika je stigla do Drvara, gde ju je zatekao Ustanak u NDH, koji je kao omladinka pomagala.[3] Nakon povratka u Liku, nije se mogla vratiti u svoju kuću, te odlazi u šumu i priključuje se partizanima.[3] Bila je borac Druge ličke proleterske brigade od osnivanja i član Kotarskog komiteta SKOJ-a za Korenicu.[4]

U maju 1942. godine je spevala poznatu pjesmu Na Kordunu grob do groba. Pjesma je izuzetno dobro prihvaćena u narodu, tako da se gotovo zaboravilo originalno autorstvo. Tokom rata pjesnikinja je stvorila niz pjesama s temama borbe, narodnih heroja i vlastitih teških iskustava.

Lično sudjeluje u osiguranju dolaska i boravka Vladimira Nazora na Kordunu, u Topuskom, prilikom predsjedavanja ZAVNOH-om.

Godine 1944. je ranjena zarobljena i prevezena u Beograd, u policijski zatvor na Savskoj cesti, te potom u logor Milišićeva ciglana na Zvezdari, za partizane iz NDH. Partizani uspijevaju da je razmijene pre oslobođenja.

Period SFRJ

Nakon rata predložena je za dobijanje Partizanske spomenice 1941, ali je komisija odbija[5] Njoj nije priznata prva godina ustanka, i u zvaničnoj biografji boraca stoji da je pristupila narodnooslobodilačkoj borbi 1942.[6]

Živjela je i radila u Zagrebu, Bjelovaru i Bosni, gdje je upoznala supruga Boška Kačara. I u posleratnom periodu je nastavila da piše pesme.

Savremeni period

Nakon domovinskog rata vratila se u svoje rodno selo Čujića Krčevina, potpuno spaljeno i napušteno tokom operacije „Oluja“. Prema poslednjim informacijama u opustošenom selu živi potpuno sama. Poslednje godine života posvetila je borbi da joj se prizna autorstvo nad njenim pesama:

Ne tražim mnogo samo da mi „Prosvjetini“ pododbori uvuku ime i prezime uz moje stihove, bar „Na Kordunu grob do groba“, da saznaju svi, da su moju melodiju izveli Vijetnamci predsjedniku Titu kad ih je išao posjetiti 1971. godine i tako podržao njihov duh u borbi protiv Amerikanaca. Tražiti moram zaštitu i od mnogih drugih izvođača koji su moju melodiju pretvorili u kojekakve bojovnice i podstrek onim strujama protiv kojih sam se borila. Da tako ostvarim svoj zavjet, da ne umrem u anonimnosti...[7]

Najavljena biografija bi trebalo da rasvijetli neke nepoznate detalje iz života pjesnikinje i pomogne razrješenju nesporazuma oko autorstva nad njenim pjesmama.[8]

Stvaralaštvo

Na kordunu grob do groba, izvorna verzija pesme iz 1942. godine rukopisom autorke Desanke Kačar.

Neke od pjesama Desanke Ćuić-Kačar su: [9]

  • Poziv u borbu (Pjesma Marku Oreškoviću) (1941)
  • Na Kordunu grob do groba (1942)
  • Za bolje sutra (1943)
  • Ranjena partizanka (1944)
  • Zatvor (1944)
  • Moja zemlja (1952)
  • Moja generacijo (1976)
  • Majka Ličanka (1978)

Odgovarajući na pitanje jest li melodija pjesme "Na Kordunu grob do groba" verzija neke stare melodije, pjesnikinja odgovara:

Za moje pjesme nisam koristila ni jednu staru melodiju. Melodija je prilagođena ličkom melosu jer sve ličke pjesme pjevaju se grupne. [...] Melodija mojih pjesama potekla je iz kraja u kojem sam rođena i u kojem sam napisala moje pjesme. Kako smo ih otpjevali u prvom nastupu u revoluciji, melos se do danas nije izmjenio.[9]

Prema drugom izvoru koji se poziva na reči autorke, muzička inspiracija joj je bila crnogorska partizanska pjesma Navrh gore Durmitora.[10]

Reference

  1. ↑ Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb
  2. ↑ https://znaci.org/00001/110_8.pdf
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 DESANKA ĆUJIĆ KAČAR: Put u smrt i natrag
  4. ↑ https://znaci.org/00001/110_8.pdf
  5. ↑ „Iako sam 1926. godište, bila sam predložena za to najveće priznanje socijalističke i ravnopravne Jugoslavije, ali odbijena sam u Beogradu. U komisiji za dodjelu sjedjela su tri generala: Gošnjak, Franjo Tuđman i još jedan, ne moram ga imenovati." (Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb)
  6. ↑ https://znaci.org/00001/110_8.pdf
  7. ↑ Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb
  8. ↑ Rasla sam i stasala sa revolucijom, Novosti, 25. jul 2008, Zagreb
  9. ↑ 9,0 9,1 Kazivanja Desanke Kačar o postanku pjesama "Na Kordunu grob do groba" i "Pjesma o smrti Marka Oreškovića", Zagreb 1982.
  10. ↑ O partizanskim pjesmama kao folklornoj glazbi u okviru hrvаtske etnomuzikologije i oko nje

Spoljašnje veze

Desanka Ćuić Kačar na Wikimedijinoj ostavi
  • DESANKA ĆUJIĆ KAČAR: Put u smrt i natrag (sjećanja na dane genocida i ustanka)
  • Kazivanja Desanke Kačar o postanku pjesama "Na Kordunu grob do groba" i "Pjesma o smrti Marka Oreškovića", Zagreb 1982.