Cassia (gens)

Gens Cassia je bila ugledna rimska porodica koja se odlikovala velikim brojem važnih ličnosti iz vremena Republike i Carstva. Bila je patricijskog porijekla, ali su se njeni predstavnici smatrali plebejcima. Dio historičara vjeruje da je za to zaslužan Spurije Kasije Viscelin, koji je godine 502.. pne. izabran za jednog od prvih konzula, a kasnije pogubljen zbog pokušaja agrarne reforme. Vjeruje se da su ga tada vladajući patriciji izbacili iz svojih redova, a što se kasnije odnosilo i na sve njegove potomke.

Članovi porodice

Cassii Viscellini

  • Spurius Cassius (Viscellinus), djed konzula.
  • Spurius Cassius S. f. (Viscellinus), otac konzula.
  • Spurius Cassius S. f. S. n. Viscellinus, konzul 502, 493. i 486. pne. i prvi magister equitum godine 501.. pne.; pogubljen od patricija nakon što je za trećeg konzulata predložio prvi agrarni zakon.
  • Cassii Viscellini, tri konzulova sina čija su praenomina nepoznata, pošteđenio od Senata nakon ubistva oca. Oni ili njihovi potomci su izbačeni iz patricijskog roda, ili su svojevoljno prešli među plebejce.[1][2]

Cassii Longini

  • Quintus Cassius Longinus, tribunus militum 252. pne. za vrijeme prvog punskog rata. Bio je smijenjen s dužnosti nakon što je poražen, prethodno se oglušivši o naređenja konzula Gaja Aurelija Kote.[3]
  • Lucius Cassius Q. f. Longinus, sin tribuna iz 252. pne.
  • Gaius Cassius Longinus, djed konzula iz 171. pne.
  • Gaius Cassius C. f. Longinus, otac konzula iz 171. pne.
  • Gaius Cassius C. f. C. n. Longinus, konzul godine 171. pne. i cenzor 154. pne.
  • Quintus Cassius L. f. Q. n. Longinus, konzul 164. pne., umro na dužnosti.
  • Quintus Cassius Q. f. L. n. Longinus, sin konzula iz 164. pne.
  • Lucius Cassius Q. f. L. n. Longinus Ravilla, konzul 127 i cenzor 125. pne.
  • Gaius Cassius C. f. C. n. Longinus, konzul 124. pne.[4][5]
  • Lucius Cassius Q. f. Q. n. Longinus, konzul 107. pne., ubijen od Tigurina.
  • Lucius Cassius L. f. Q. n. Longinus, tribunus plebis 104. pne.
  • Gaius Cassius L. f. Q. n. Longinus, konzul 96. pne.[6]
  • Gaius Cassius Longinus Varus, konzul 73. pne., proskribiran i ubijen od trijumvira 43. pne.
  • Lucius Cassius Longinus, neuspjeli kandidat za konzula 63. pne., i kasnije jedan od Katilininih zavjerenika.[7][8][9][10]
  • Gaius Cassius Longinus, tiranoubica i praetor peregrinus 44. pne.
  • Lucius Cassius Longinus, tribunus plebis 44. pne.
  • Gaius Cassius C. f. Longinus, sin tiranoubice, primio togu virilis netom prije ubistva Cezara.[11]
  • Lucius Cassius L. f. Longinus, postavljen od strica Gaja za guvernera Sirije 43. pne., poginuo u bitci kod Filipa.[12]
  • Quintus Cassius Longinus, tribunus plebis 49. pne. i guverner Hispanije Ulterior za vrijeme Građanskog rata.
  • Quintus Cassius (Longinus), legat Kvinta Kasija Longina u Hispaniji 48. pne., i vjerojatno ista ličnost koja je provinciju dobila od Antonija na kraju 44. pne.[13][14]
  • Lucius Cassius Longinus, konzul godine 30. ne., oženio Druzilu, sestru Kaligule.
  • Gaius Cassius Longinus, pravnik, konzul suffectus godine 30. n.e.; prognan od Klaudija, kasnije rehabilitiran od Vespazijana.

Ostali

  • Lucius Cassius Hemina, historičar 2. vijeka pne.
  • Gaius Cassius, tribunus militum 168. pne., kome je pretor Lucius Anicius Gallus povjerio ilirskog kralja Gencija.[15]
  • Lucius Cassius, prokonzul Azije 90. pne., zarobljen sljedeć godine od Mitridata.
  • Lucius Cassius, tribunus plebis 89. pne., podstrekao narod da se pobuni i ubije pretora Aula Sempronija Aseliona.
  • Marcus Cassius Scaeva, centurion u Cezarovoj vojsci za vrijeme bitke kod Dirahijuma i jedan od Cezarovih sljedbenika.
  • Cassius Dionysius, poljoprivredni pisac rodom iz Utice, koji je preveo djela kartaginskog pisca Magona.
  • Cassius Barba, Cezarov prijatelj, koji je Ciceronu poslao stražu u vilu prilikom Cezarovog posjeta 44. pne.[16]
  • Cassius Etruscus, pisac koga je ismijavao Quintus Horatius Flaccus, ponekad se miješa s Cassius Parmensisopm.
  • Cassius Parmensis, tribunus militum u vojsci Bruta i Kasija, pogubio ga Oktavijan.
  • Cassius Betillinus, koji se miješa s Betilijenom Basom.
  • Cassius Severus, slavni orator i satiričar iz vremena Augusta i Tiberija.
  • Gaius Cassius Chaerea, tribun Pretorijanske garde pod Kaligulom, koji je pokrenuo zavjeru protiv cara s ciljem da obnovi Republiku.
  • Cassius Asclepiodotus, bogataš iz Bitinije, prognan od Nerona, vraćen iz izgnanstva od Galbe.
  • Cassius Felix, također poznat kao Cassius Iatrosophista, autor medicinskog traktata Quaestiones Medicae et Problemata Naturalia.
  • Avidius Cassius, uspješni general pod Markom Aurelijem, a protiv koga se pobunio.
  • Cassius Apronianus, guverner Dalmacije i Kilikije, otac historičara Kasija Diona.
  • Cassius Clemens, kome je oko 195. pne. suđeno zbog podrške Gaju Pesceniju Nigeru, ali koji se branio s takvim dostojanstvom da mu je car Septimije Sever poštedio život i dozvolio da očuva polovicu imovine.[17]
  • Lucius Cassius Dio Cocceianus, autor rimske historije.
  • Cassius Dio, konzul 291, vjerojatni unuk historičara.[18]

Izvori

  1. Dionizije iz Halikarnasa, Romaike Archaiologia, viii. 80.
  2. Barthold Georg Niebuhr, History of Rome, ii. 166 ff., Lectures on the History of Rome, 189 ff., ed. Schmitz, 1848.
  3. Joannes Zonaras, Epitome Historiarum, viii. 14.
  4. Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus Senator, Chronica.
  5. Marcus Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, i. 15.
  6. Marcus Tullius Cicero, Pro Plancio, 21.
  7. Quintus Asconius Pedianus, in Toga Candida, 82, ed. Orelli.
  8. Appianus, Bellum Civile, ii. 4.
  9. Gaius Sallustius Crispus, The Conspiracy of Catiline, 17, 44, 50.
  10. Marcus Tullius Cicero, In Catilinam, iii. 4, 6, 7, Pro Sulla, 13, 19.
  11. Plutarhus, Usporedni životi, Brutus, 14.
  12. Appianus, Bellum Civile, iv. 63, 135.
  13. Aulus Hirtius, De Bello Alexandrino, 52, 57.
  14. Marcus Tullius Cicero, Philippicae, iii. 10.
  15. Titus Livius, Ab Urbe Condita, xliv. 31.
  16. Marcus Tullius Cicero, Epistulae ad Atticum, xiii. 52.
  17. Lucius Cassius Dio Cocceianus, Roman History, lxxiv. 9.
  18. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, William Smith, Editor.