Bonaventura Duda
Bonaventura Duda | |
---|---|
fra Bonaventura Duda | |
Religija | katoličanstvo |
Red | franjevci |
Lični podaci | |
Rođenje | Roko Duda (1924-01-14)14. 1. 1924. Rijeka |
Smrt | 3. 8. 2017. (dob: 93) Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu[1] |
Fra Bonaventura Duda (Rijeka, 14. siječnja 1924. — Varaždin, 3. kolovoza 2017.[1]) bio je hrvatski teolog, bibličar, franjevac i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Životopis
Duda, (Roko) Bonaventura rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929.-1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.). U Franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944.-1950.). U tom razdoblju profilirao se i kao glazbenik uz tadašnjeg orguljaša franjevačke crkve u Zagreb, fra Kamila Kolba. Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.), gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955.-1957.), gdje je postigao biblijski licencijat.
Istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.). Pokretač je i (s J. Kaštelanom) glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je (s J. Fućkom) Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.). Dobitnik je znanstvene nagrade Annales Pilar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar za 2004. godinu.[2] Od 2010. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.[3]
Usto, fra Bonaventura je dugogodišnji propovjednik u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, gdje je od 1981. do 2009. svake nedjelje predvodio misu u 11 sati, a njegove su propovijedi uvijek bile rado slušane.[4]
Lik fra Bonaventure Dude dokumentirala je Ljiljana Bunjevac Filipović u dokumentarnom filmu 'Manji brat - fra Bonaventura Duda (2009.), čija je scenaristica i redateljica.[5][6]
Fra Bonaventura umro je 3. kolovoza 2017. u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu.[1]
Glavna djela
- Sjeme je Riječ Božja ( 1987.)
- Sijač je Sin Čovječji (1989.)
- U plemenitu srcu (1990.)
- Koncilske teme (1995.)
- U svjetlu Božje riječi (2000.).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 HRT, Preminuo fra Bonaventura Duda Arhivirano 2017-08-03 na Wayback Machine-u, objavljeno i pristupljeno 3. kolovoza 2017.
- ↑ „Životopis i intervju s fra Bonaventurom Dudom”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-03. Pristupljeno 2017-09-14.
- ↑ HAZU - Bonaventura, fra Duda (životopis), pristupljeno 12. siječnja 2014.
- ↑ Večernji list, 'Drugi sam po redu kandidat za sretnu smrt'. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
- ↑ MojTV Manji brat - fra Bonaventura Duda (pristupljeno 9. listopada 2016.)
- ↑ Laudato Arhivirano 2016-10-11 na Wayback Machine-u Marija Pandžić: Ljiljana Bunjevac Filipović: Važna je otvorenost čovjeka za život, 17. lipnja 2013. (pristupljeno 9. listopada 2016.)
Vanjske veze
- Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti: Bonaventura, fra Duda (osobna stranica)
- hrcak.srce.hr – Radovi fra Bonaventure Dude Arhivirano 2014-01-12 na Wayback Machine-u
- hrcak.srce.hr – Bogoslovska smotra, Vol.58 No.1 Travanj 1988./Bonaventura Duda: Sjeme je Božja riječ