Autonomna replikaciona sekvenca
Autonomna replikaciona sekvenca (ARS) sadrži mesto početka replikacije u genomu kvasca. Sastoji se od četiri regiona (A, B1, B2, i B3), koji su imenovani po njihovom uticaju na stabilnost plazmida. Kad su ti regioni mutirani ne dolazi do inicijacije replikacije.[1]
Element A je visoko konzerviran, i sadrži konsenzus sekvencu:
- 5'- T/A T T T A Y R T T T T/A -3'
(gde je Y bilo koji pirimidin i R je bilo koji purin). Kad je ovaj element mutiran, ARS gubi svu aktivnost.
Kao što se može zapaziti iz gornje sekvence, ARS je znatno A-T obogaćena. To olakšava replikativnim proteinima da poremete vodonično vezivanje u toj oblasti. ORC proteinski kompleks (kompleks prepoznavanja mesta početka) je vezan za ARS tokom celokupnog ćelijskog ciklusa, i on omogućava replikativnim proteinima da pristupe ARS.
Reference
- ↑ Clyne RK, Kelly TJ (1997). „Identification of autonomously replicating sequence (ARS) elements in eukaryotic cells”. Methods 13 (3): 221-33.
- p
- r
- u
i inicijacija
Prokariotska (inicijacija) | |
---|---|
Eukariotska (priprema u G1 fazi) | |
Oba | Početak replikacije/Ori/Replikon Replikaciona viljuška (zaostajući i vodeći lanci) • Okazakijev fragment • Prajmer |
Prokariotska (elongacija) | DNK polimeraza III holoenzim (dnaC, dnaE, dnaH, dnaN, dnaQ, dnaT, dnaX, holA, holB, holC, holD, holE) • Replizom • DNK ligaza • DNK stega • Topoizomeraza (DNK giraza) Prokariotska DNK polimeraza: DNK polimeraza I (Klenov fragment) |
---|---|
Eukariotska (sinteza u S fazi) | |
Oba |